петак, 18. фебруар 2011.

KAD ZAVRŠIŠ FAKULTET...

Da...sigurno ste to već čuli...doduše, sigurno mnooogo manje puta od mene...ali opet...nema mnogo mene na ovom svetu danas. Jeste da sam malo "duže" studirala (ne znam da li bi navodnici tu trebalo da idu i na 'malo' i na 'duže') nego prosečan nezainteresovan student, ali sa ponosom mogu da kažem da sam u spoju učenja i uživanja provela svega 15ak dana, ne računajuci onaj skoro ceo mesec kad sam zapela da naučim svaku reč iz osmanskih tekstova...sve u svemu, sve je to ostalo na papiru, spremno da ga izvučem AKO, ne: KADA, mi ikada bude trebalo. Rekoh u spoju. Poslednji ispit sam vredno spremala tako što sam na svakih pet rečenica dozvoljavala sebi po jedan crtež...kao da u kući ima mesta za još jedan. Drugačije nikad ne bih završila fakultet. Medjutim, uvek sam slušala "kad završiš fakultet...venčaćemo se", "kad završiš fakultet, svoj si čovek", "samo da ti završiš fakultet, da imaš svoj dinar", bilo je tu i "ma jok, fakultet ti ne predstavlja ništa u životu, videćeš...ali završi zbog sebe ako hoćeš", i tako ja odlučih da ako već moram da idem u školu, moram...ali nikad je nisam volela...još od kad sam onomad pobegla iz jaslica, pa me je vaspitačica jurila niz Vojvode Stepe i vratila uhvativši me za dugačku, plavu, riblju kost koja je lelujala za mnom, dok sam pokušavala da stignem mamu, da ne uhvati tramvaj i ne ode na posao. I tako je počelo moje druženje sa obrazovnim ustanovama. Doduše, za fakultet me niko nije vukao za kosu, ali shvatila sam ga kao obavezno osnovno obrazovanje. Da nisam, sad bih bila u Americi, polupismena, ali mozda srećna. Elem, završih. I šta sad? O kom su ono dinaru, venčanju i poslu pričali? Kaže mi mama (ona ista zbog koje su me vratili u vrtić) "jel zanima tebe rad u banci?", rekoh "a šta ti misliš mama, kad umem da crtam, pišem, malterišem, krečim, petljam oko struje, igram balet, pravim torte, a ne umem da izračunam ni kusur za sladoled i bankarski posao me ni najmanje ne zanima?", "e, pa" kaže ona "nemoj da se ljutiš, ali ja sam popunjavala neki obrazac i slučajno popunila tvoje podatke...da znaš ako te zovu".
Baš sedim pre neki dan sa drugaricom koja je u istoj situaciji, koja je za godinu dana dobila samo jedan poziv...i to od Herbalife...Na kraju smo došle do zaključka da ovde treba da si od neke druge sorte da bi dobio posao, jer ne vredi ni talenat, ni multitalenat, ni diploma, ako ne znaš nekog ili nekog ko zna nekog ili nekog ko zna nekog ko zna nekog. Ah, kad završiš fakultet...

Sent from my HTC