недеља, 1. мај 2011.

Traženje posla i odnosi sa ljudima

Da ne remetim hronološki redosled kojim su tekstovi počeli da se slažu, jedan za drugim, nastaviću tamo gde se stalo posle završetka fakulteta. Na redu je traženje posla. Kao starija i sigurnija u sebe, što je čista zabluda, jer sam uvek bila ovakva, samo sad imam osobu koja ima skoro pa isti mozak kao ja, što mi umnogome olakšava posttraumatske efekte susreta sa ljudima, kroz analizu događaja ili supresiju istih, a sve u svrhe očuvanja nervnog i fizičkog sistema, mislila sam da će sve biti mnogo lakše. Medjutim, nekako vas ne zadese stvari kad ih očekujete, kad ste stoprocentno sigurni u sebe, već uglavnom kad ste kljakavi, pod temperaturom, umorni ili ubijeni u pojam. Čast izuzecima, ali u mom slučaju je tako! Elem, možda je bolje da počnem sa negativnijim događajima, da na kraju teksta ne bi ostao gorak ukus u ustima, pa ćemo progresivno doći do vedrijih stvari.
Ne znam da li je to zbog utiska koji odajem, zbog Dorijan Grejevskog u meni, zbog toga što nisam autoritativno ružna osoba, zbog toga što sam bolja u literarnom nego u ličnom obraćanju, ili zbog toga što su ljudi jednostavno takvi, i nisu imali prilike da odrastu sa mojim načinom razmišljanja, ili nisu imali prilike da usvoje način razmišljanja, uopšte, ako razumete šta hoću da kažem, jednostavno dolazim u situaciju da ljudi koji ne mogu da povežu milioniti deo onoga što govorim, smatraju da su u pravu i ubeđuju me u nešto što je toliko nebulozno, da ne zavređuje ni da se pomene, a kamoli napiše. Ali, kao nesebična osoba, koja ne može da ne podeli sa svetom (onim malim delom sveta, koji će me razumeti), tako ću i uraditi.
PRODAVAC U PARFIMERIJI
Sculpting disc je proizvod iz domena šminke, koji je u identičnom pakovanju kao Bronzer, koje izgleda kao gigantski puder u kamenu u kutiji kružnog oblika, sa plastificiranom folijom sa strane, koja je, ukoliko je proizvod nov i nekorišćen, savršeno zategnuta. Parfimerija je, nećemo je imenovati, iz lanca najpoznatijih parfimerija, koji imaju radnje po celom svetu, gde, ukoliko zatražite, dobijate proizvod iz magacina, jer Vi ste mušterija, vi ste njihov Bog, pogotovo u periodu krize, kad ne smeju sebi da dopuste da izgube ni jednu jedinu mušteriju...što nije slučaj i kod nas :) Kod nas ćete morati da izađete iz jednog njihovog objekta, jer vam je čuvar iz obezbeđenja, ne prodavačica, nego čuvar, oteo iz ruke proizvod kad ste pokušali da pronađete rok trajanja ispod nalepnice na kojoj piše Pull here/Tirez ici, jer nije dozvoljeno odlepljivanje, ali kako Vi njemu da objasnite i da ga naučite stranom jeziku u par sekundi, kad on uporno odbija da se pomeri dalje od 15 cm i da prestane da gleda u Vas...jedina solucija je da odete u sledeću njihovu radnju...To smo i učinili. Ali, avaj! Tamo zatičemo dotični proizvod u samo jednom broju, a to je broj jedan ;) sa razvaljenom folijom, očigledno svučenom, pa ponovo stavljenom, razlabavljenom, sa onim belim mestima od guranja prstiju i sa vidljivim narandžastim otiskom prsta na beloj deklaraciji...Ljubazno zamolim da dobijem drugi, neotvoreni, da bi mi prodavac rekao kako je ''to takva ambalaža''. Ne budem lenja, pa posegnem za Bronzerom u identičnom pakovanju i sa smeškom ga obavestim da bi ''ovako trebalo da izgleda, da je neotvaran'', na šta on meni, ladno, kaže ''pa to je Bronzer, to je drugo pakovanje''. Okrenem se i izadjem, uz moj šarmantni podsmeh. E sad ja vas pitam: da li je moguće da neko može da vas smatra toliko glupim ili je možda baš to njegov problem...možda on zaista misli da se ta dva identična pakovanja iste firme-razlikuju!
NABEĐENI FOTOGRAF:
Konačno sam shvatila kakav je to svet i kako se dolazi do posla u modnoj industriji, pa i šire, ali držimo se trenutne teme, da ne počinjemo o televizijskom novinarstvu do kojeg se očigledno dolazi istim putem, bez zaobilaznica. Odem ti ja tako na Kasting, na koji su me oni zvali, nemam pojma kako su me iskopali, uglavnom, dobila sam poziv i pojavila sam se. Sa žaljenjem mogu da konstatujem da se prelepi penthausi u centru grada, sa osunčanom terasom koriste u te svrhe...Priča je bila sledeća: pokažemo vam par slika koje smo poskidali sa interneta, kažemo vam kako postoji mogućnost putovanja na Sejšele, Bali, Karibe, Bahame... i onda idete na razgovor sa fotografom. Već u startu moj prirodno usađeni skepticizam izbija na videlo. Dižem obrve, jer slike ne da iz aviona izgledaju kao da su skinute sa neta, nego ni devojke nemaju našu fizionomiju...Ali to ne sprečava druge prisutne devojke da se sjate oko kompjutera i da se usplahire u nadi da ce baš njih izabrati da idu na to čarobno putovanje i da im još plate! Zapitaju li se išta, imaju li išta u tim glavicama, uopšte? I dođosmo i do razgovora. Nabeđeni, ćelavi fotograf koji ne skida cvikere poče da ''ćaska''. Kad sam pomenula Atš, reče da je i on išao u Atš...2 godine! I kako da vodite razgovor sa nekim ko vas gleda u oči i laže, a pri tom ni ne zna šta je Atš, jer da zna, znao bi da je to srednja škola koja traje četiri, a ne dve godine i ko, kad izgovorite reč atš-ovac, vas gleda belo i pita ''šta?''...Zatim počne priču o Baliju i kako je on tamo celu zimu, i kako mu treba model koji je prijatan za druženje. ''Znači, klasična trgovina belim robljem?'' iz petnih žila izvukoh ono malo šarma, koji se jedva probio između želje da ga bacim sa terase i da ga prebijem zbog poštenog posla kojim se bavi. Povrh svega me ubeđuje kako je u inostranstvu isto kao ovde, što govori da taj nije stigao dalje od Budimpešte, ako i dotle...U tu sferu više nisam zainteresovana da zalazim, jer su ljudi toliko plitki, da ne upotrebim neku uvredljivu reč, da nisu svesni koliko...U takvom okruženju možete samo da se osetite jadno...Mozak je čudo jedno.
BIRO RADA
Prijem je bio skoro isti...Žena se namučila da nađe šifru pod kojom bi me trebalo zavesti na osnovu diplome. Na kraju je morala da nadje neku napribližniju, jer radno mesto sa mojim zvanjem-ne postoji! Mic, po mic, došle smo do toga da mogu da izrazim želje u vezi posla kojim bih volela da se bavim i odatle razgovor poprima potpuno drugačiji ton. Toliko oduševljenja i pozitivnih emocija nikad nisam osetila. Pokazavši joj kako crtam, istog momenta je pronašla šifru za Grafički i likovni dizajn. Kad sam već pokazala crteže, nisam mogla da ne pokažem torte. "Pa nemojte, molim Vas, pa Vi ste mnogo mladi da biste umeli sve to da radite!" Tu rečenicu ću pamtiti do kraja života. U navedenim željama, tj. mogućnostima po obrazovanju i veštinama stoji: Profesor Španskog jezika, Profesor Turskog jezika, Grafički i likovni dizajner...Na kraju je dodala "Staviću i "balerina"", na šta sam se slatko nasmejala i rekla joj "Nemojte, pa kome to treba!" Osećala sam se, po prvi put, neponiženo i zadovoljno. A možete li da zamislite kako mi je bilo kad je, povrh svega, stavila "Top kandidat"?! Biću joj zahvalna do kraja života, jer još niko nije učinio da budem toliko zadovoljna sobom.
Eto, na kraju se sve svodi na krugove u kojima se krećeš. Od ljudi sa kojima dolaziš u kontakt zavisi kako će ti život teći i koliko ćeš biti zadovoljan. Nema razloga mešati se u sredinu kojoj se inače podsmevaš, jer ćeš se osećati samo gore. Gledaj ih sa distance i uživaj u svom postojanju...Baš kao i ja.