петак, 14. октобар 2011.

Srpkinje su najlepše...ali džaba im ;)

Sigurna sam da vam se desilo bezbroj puta da vas neka pajalica maltene obori sa nogu, na ulici ili u prodavnici...ako nije, onda niste žena prosečne visine. Verujem da i ove visoke imaju problema za drugom vrstom, ženama-pekinezerima, koje kao kugla za kuglanje kad uleti među čunjeve, krče sebi put snažnije nego G-sila...I nikad mi neće biti jasno zašto ljudi misle da su naše žene najlepše. Kako uopšte možeš da vidiš lepotu, ako je bahato ponašanje uključeno u sliku?! Džabe je. Džabe je što su se popele na štikle i sređivale satima, kad prošavši pored vas, koji idete svojom putanjom ili stojite negde skrajnuti, iz sve snage vam odvale rame i kad se okrenete da joj kažete "pardon" nadajući se da ćete je naučiti lepom ponašanju, ukoliko joj pružite primer, ona ni ne pomisli da se okrene, ni da trepne, dok ljudi okolo zgranuto gledaju...Da li je to ljubomora ili neka skrivena želja za homoseksualnim kontaktom, nikad mi neće biti jasno. Pre neki dan stojimo u Zari, skrajnuti u stranu, gde je brisan prostor svuda oko nas, da bi dve devojke stale ispred nas face a face i gledale nas nekih par sekundi i na kraju rekle ''Samo malo'', na šta sam digla pogled sa telefona, okrenula se oko sebe i nisam mogla da shvatim ZAŠTO ne mogu da naprave korak u stranu da nas obiđu, nego moraju da prođu KROZ nas?! Zato sam se pre par godina frapirala u Parizu, gde žene u prodavnici na dva metra od vas govore ''Pardon!'' i shvatila zašto se ovde nikad nisam uklopila, a tamo se osećam kao kod svoje kuće (...da kuća nije Beograd). I o kakvoj lepoti tu pričamo? Zar možete da vidite išta lepo na nekom ko se ponaša kao kamiondžija? Lepota je u odmerenosti. I da žena nema savršene crte lica, ali ako ima harizmu i smirenost ili energiju koja nije kanalisana kroz bahatost, ona će biti lepa. A što je najgore, te devojke izgledaju kao da mogu sebi da priušte da odu u inostranstvo...zašto onda ne usvoje ono što vide? To me je podsetilo na jednog jadnog crnca koji se zadesio u busu davnih devedesetih i kad se našao na putu jedne od starijih ''beograđanki'' i uzviknuo "HOĆEŠ DA PROĐES KROZ JA?!" Nikad to neću zaboraviti. I nikad neću prestati da se osećam kao Crnac u Beogradu.