понедељак, 30. јануар 2012.

Srpska slava


Da, došlo je opet ono doba godine kad ničim izazvana nevoljno posećujem rodbinu mog dečka ili kraće-idem na slavu. Tome obično prethodi par dana negodovanja i uvek se zadesi da je baš u tih par dana neko dugo očekivano dešavanje u gradu. Ove godine je tu izvisila kupovina veš masine koja je na sniženju, za moje stanarke, zatim dešavanje zvano Moda za poneti, kao i 2 eventa za koje imam insajderske ulaznice! Nekome je bitno. Meni, recimo. Ali sve ima nekih svojih prednosti. Doduše, za ovo još uvek nisam otkrila koje su. Elem, tako vam kažem...Slava je onaj dan kad se spakujem i pređem ulicu kod autobuske stanice na divljaka (jer su pomerili semafor...na drugi kraj grada), uz neprimetnu asistenciju pandura koji se tu zadesio (neprimetnu sa njegove strane, jer on nije primetio da smo mu stali u levi bočni ugao i sa fotoaparatom, koferčetom za šminku i crnom torbom izgledamo prilično njujorški, dok sva vozila staju kao pred nekim Vip personama), kad se vozim busom sa ljudima najnemilozvučnijeg akcenta na svetu, kad na dan slave (na konačnom odredištu) sretnemo jednog od gostiju, Srećka, koji se za svaku slavu davi kostima iz riblje glave, jer samo to voli da jede, i ja ga pitam "Kad ćete da dođete na riblju glavu?", a mogu da vam kažem da on najviše i podseća na riblju glavu! Ali se sve promeni poslednjeg dana, kad treba da idem. U, što sam onda divna i mila! Ove godine se radujem upoznavanju nove snajke, buduće žene razvedenog brata moga dečka. Konačno razlog za kafu i odlazak u grad! Obično sam se osećala kao taoc, dođes na slavu, boli te stomak, bole te leđa i vratiš se u Beograd da imaš opstipaciju nedelju dana. Sad sam čvrsto rešila da menjam istoriju! I hrabro u borbu sa kolačima! Uvek se osećam kao da imam jednog đavolka i jednog anđelka na ramenu kad god pogledam u kolače. Anđelak je ovaj moj, koji mi (znajući za muke koje zajedno preživljavamo) govori: nemoj da jedeš toliko, boleće te stomak...a đavolak je njegova mati koja kad mi uhvati pogled viče: uzmi, Tina, uzmi kolača! Žena je pravila, razume se, a i super su ukusni, ali posle 35-og komada proklinjem i rođenu majku! Dakle: izbegavati kontakt očima sa kolačima! Druga stvar, pred put sam saznala da imam fanove mog bloga tamo! Tako da se radujem druženju sa fanovima! Šta da vam kažem...nemojte da imate lošu probavu i onda slava poprima sasvim drugi oblik!